MAN TGL 12.220 EURO 6

Zeleni multipraktik

Klasa vozila do 12 tona prilično je zahvalna prije svega u distribuciji i prijevozu na kraćim rutama. Euro 6 izvedba popularnog TGL-a dodatno povećava učinkovitost, ekonomičnost i ekološke karakteristike što smo i provjerili simuliravši dnevne distributivne zadaće u Zagrebu i okolici

Tekst Mladen Jambrović Foto Matija Begić

Godina je bila 2005., kada je MAN predstavio svoje novi prodajni adut, zamijenivši dugovječnu L-seriju. Predstavljen je TGL, koji je praktički vrlo brzo nakon lansiranja, već 2006. godine osvojio titulu kamiona godine. MAN je, dakako, bio ponosan na dostignuće, ali desetak godina kasnije još je i ponosniji. Naime, prema dostupnim podacima do danas je kupcima je isporučeno više od 150.000 primjeraka ovog kamiona, pa je nagrada osvojena 2006. uvelike nadmašena, što i nije čudno.

Naime, TGL je popularnost stekao i kod prijevoznika, odnosno vlasnika tvrtki zbog prilično visoke pouzdanosti, učinkovitosti ali i kod vozača zbog svoje prilično prostrane kabine, preglednosti i upravljivosti. Kad su zadovoljni i jedni i drugi, znači da je posao proizvođača uspješno obavljen pa su i prodajne brojke više nego pristojne. Najnovija je treća generacija TGL-a koja je javnosti predstavljena na IAA u Hanoveru 2012. godine, a novitet koji smo imali prilike isprobati je izvedba s Euro 6 motorom koji učinkovitost ovog kamiona dodatno povećava i povezuje s prijateljstvom prema okolišu, što je za gradsku dostavu prilično važno. Pogotovo u zemljama gdje se u centar grada ne može ukoliko se ne udovoljava zadanim granicama štetnih tvari u ispuhu, odnosno buke.

Lead: Na cijeni kod vozača

Vozilo na probi imalo je C kabinu, dakle primjerenu gradskoj distribuciji, vožnji na kraćim udaljenostima. Atraktivna i aerodinamična kabina testnog vozila oplemenjena je ksenon farovima, svjetlima za maglu i svjetlom za kretanje (tzv. Cornering lights). Ističe se kromirani dio s tradicionalnim MAN-ovim lavom na vrhu izmijenjene rešetke za hlađenje koja je aerodinamičnije oblikovana. Ulazak i izlazak iz vozila uistinu je jednostavan, uz jednu dobro pozicioniranu stepenicu. Čak ni češći ulasci i izlasci, tipični za dostavne zadatke ovog kamiona, neće vozaču i suvozaču predstavljati problem.

Kabina je i dalje vrlo prostrana i prilagođena dnevnim operativnim potrebama. Poziciju za upravljačem vrlo je lako pronaći, a Isringhausenovo sjedalo namjestiti točno onako kako vozaču u tom trenutku odgovara. Naslon je prilagodljiv i u gornjem dijelu, a ne samo kao cijeli oslonac, ugrađena je potpora za lumbalni dio, prilagodba za ramena, naslon za ruke, a kao poseban bonus tu je bilo i grijanje te ventilacija (hlađenje) sjedala. Nešto što bi svi vozači dostave svakako pozdravili, ali je pitanje bi li vlasnici u Hrvatskoj tako nešto i platili.

Jedna od ključnih prednosti TGL-a je u tome što je sam po sebi relativno lagan, pa mu je time iskoristiva nosivost veća. Vozilo spremno za vožnju teži 6140 kg, a testni je primjerak bio natovaren s maksimalnih 5850 kg kako bismo došli do same granice dozvoljene nosivosti malo ispod 12 tona.

Redni četverocilindraš s common rail ubrizgavanjem i dvije turbine iz 4,8 litara obujma razvija 162 kW (220 KS) pri 2400 okretaja u minuti uz maksimalni okretni moment od 850 Nm u području od 1300 do 1800 okretaja. Krivulja snage je lijepo položena pa već na 1300 okretaja vozač ima na raspolaganju nešto više od 115 kW, odnosno 71 posto ukupne snage i maksimalni moment. To olakšava posao i vozaču ali i vrlo dobrom šestbrzinskom ZF-ovom TipMatic automatiziranom mjenjaču, omogućavajući visoke performanse uz razuman utrošak energije. Euro 6 normu vozilo zadovoljava zahvaljujući kombiniranju dokazanih MAN-ovih SCR i EGR tehnologija, odnosno selektivne katalitičke redukcije i konitnuirane regeneracije. I dok se SCR bavi dušičnim oksidima uz pomoć AdBluea, EGR pazi na smanjenje krutih ugljikovih čestica. MAN ističe da je na ovom motoru potrošnja AdBluea čak upola manja nego na prethodnoj generaciji.

Inače, TGL vrlo lako ubrzava do 70 km/h, a vozač može sam odabrati i preskakati stupnjeve prijenosa što je zgodno kod ubrzavanja na otvorenoj cesti i primjereno štednji goriva. Inače, elektronika mjenjača je vrlo dobro prilagođena gradskoj i prigradskoj vožnji i omogućava adekvatnu žustrost u gradu te kontroliranu smirenost na otvorenoj cesti. Unatoč maksimalnom opterećenju, TGL je bez ikakvih teškoća svladavao uspon i krivudanje u podsljemenskoj zoni. U dobrom dijelu vozili smo u najvišem, šestom stupnju prijenosa. Kod kretanja na usponu dobro je došao Easy Start sustav pomoći kod kojeg se snaga kočenja zadržava do dvije sekunde nakon otpuštanja papučice kočnice. Potrošnja se u tom dijelu testne rute kretala oko 24 l na 100 km, što je s obzirom na masu vozila i uspon vrlo dobar rezultat.

Lead: Štedljiv poput Škota

Na nizbrdicama smo uspješno isprobali motornu kočnicu koja ima snagu od čak 110 kW pri 2800 okretaja, a kočioni sustav vozila čine diskovi na svim kotačima uz elektroničku potporu EBA 1 (Electronic Brake Assisst 1) i ABS, a za sigurniju vožnju tu su i ESP sustav stabilnosti te sustav protiv proklizavanja ASR.

Potrošnja u gradskim uvjetima i s punim opterećenjem iznosila je vrlo dobrih 18 litara dizela na 100 kilometara, a kad smo krenuli na otvorenu cestu prema Karlovcu te natrag prema Zagrebu manje prometnim pravcem preko Pisarovine, spustili smo konačnu potrošnju na gotovo škotskih 17,7 litara na 100 km. MAN ističe da s ovim motorom ukoliko se vozi izvan grada servisni intervali iznose 80.000 km, odnosno 12 mjeseci ukoliko se koriste autorizirana ulja. Zbrojimo li veću nosivost, priličnu štedljivost i produžene servisne intervale, ovaj multipraktik opravdava status poželjnog i profitabilnog prijevoznog sredstva.

 

Relativno malen krug okretanja od 17,8 metara omogućava vrlo ugodno manevriranje u gradu, a velike staklene površine i dovoljno veliki retrovizori dobru preglednost iz kabine. Umjesto kamere koja pazi na napuštanje trake – i zvučno upozorava vozača na to, odnosno LGS 2 sustava (Lane Guard System) koji je zanimljiv, radije bismo vidjeli kameru za vožnju unatrag koja bi bila od pomoći pri uparkiravanju na rampe za iskrcaj. Osim LGS sustava, dodatnu sigurnosnu opremu testnog TGL-a činila su i dodatno ojačani amortizeri i stabilizatori na prednjoj i stražnjoj osovini čime se prijevoz tereta s visokim težištem čini jednostavnijim. Naš teret bio je s vrlo niskim težištem, pa tu funkciju nismo uspjeli isprobati kako valja.

 

Za probnu vožnju odabrali smo rutu koja je išla obilaznicom Zagreba, potom smo preko Domovinskog mosta ušli u grad i krenuli u strogi centar pa prema sjeveru obroncima Medvednice, spustivši se preko Pantovčaka prema zapadnom dijelu Zagreba te, nakon pauze, starom cestom prema Karlovcu i natrag prema Zagrebu preko Pisarovine i Donje Zdenčine… Sve zajedno nešto više od 320 kilometara gradske i međugradske vožnje s usponima i nizbrdicama, uskim i jednosmjernim ulicama… otvorenom cestom te autocestom.

Comments

comments