Koga i kako voza Črnja tours?

Nakon što smo dobili prigovor putnika na prijevoznika s kojim su putovali na Azurnu obalu kontaktirali smo istog putem e-maila ali na naš upit nismo dobili odgovor

Od agencije iz Rovinja koja uz prodaju raznih drangulija umirovljenicima nudi i turističke aranžmane nismo dobili odgovor na upit, a 24 sata su valjda sasvim dovoljna za odgovoriti na e-mail (objava na facebook stranici Transporta stoji već 48 sati), stoga ćemo čitavu priču objaviti bez odgovora druge strane, koji bi pomogao u rasvjetljavanju “avanture” putnika, patnika koji su pošteno platili svoje putovanje na Azurnu obalu. Pored toga, potrudit ćemo se da se o ovoj problematici konačno počne pisati jer je samo pitanje vremena kad će netko nevin ovakvu neozbiljnost i neodgovornost ponovno platiti svojim životom. Ovaj put posljedice su mogle biti puno gore nego nakon otpadanja kotača s autobusa ove tvrtke i stradanja njemačke turistice.

Naime, u redakciju su nam se javili putnici koji su iz Dalmacije posredstvom agencije i autobusom Črnja toursa prošli tjedan putovali na Azurnu obalu. Prema njihovom svjedočenju povratak u noći s petka na subotu je bio i više nego traumatičan. Autobus za koji kažu da je bio vidno star i ne u najboljoj kondiciji, je prema njihovim riječima dva puta ostao u kvaru u Italiji, a u kvaru je usred noći usred Like ostao i kombi koji ih je iz Rijeke dalje vozio prema Splitu, Makarskoj i Dubrovniku. Za volanom je bio mladi, neiskusni i umorni vozač pred kojim je tek bio put od 600 kilometara.

Kažu kako su, nakon što su stali usred mraka, iz agencije prvo ignorirali pozive putnika i vozača i na koncu lagali da je poslan autobus da ih preveze dalje ostavivši ih da se sami snalaze usred noći na temperaturi jedva većoj od ništice. S jedva upotrebljivim minibusom dovukli su se kroz Liku do izlaza Zadar 1 gdje je po njih iz Splita u Zadar došao drugi kombi.

Pored toga, nastavio ih je voziti isti, vidno premoreni vozač koji se još Bosiljeva se žalio na umor (a ne vozač koji je doveo zamjenski kombi) te je opet nakon što ih iskrca iz Dubrovnika trebao natrag dalje s drugim gostima na put!!! Da, taj isti momak koji ih je dovezao iz Rijeke a kojemu su putnici iz kombija ponudili da kod nekog od njih u Dubrovniku dođe nešto pojesti, osvježiti se i odmoriti. Sramotno za poslodavca.  Ukupno je povratak do Dubrovnika, što autobusom a što s kombijima, zajedno s čekanjem na granici trajao 30 sati! Jedna putnica je izašla prije Dubrovnika jer više nije mogla izdržati taj napor.

Nakon svega toga, ni glasa, ni isprike, ni ponude za obeštećenje putnika bar u vidu čokolade i cvijeta do trenutka dok pišemo tekst nije bilo. A riječ je bila uglavnom o ljudima u mirovini kojima je svako dulje putovanje napor a kamoli 30 sati, bez da itko vodi brigu o njima. Ljudima koji su čitav život naporno radili da bi danas imali mizernu mirovinu, koju bi da su znali o čemu je riječ sigurno negdje drugo potrošili. Nekima je to vjerovatno bila i zadnja mogućnost da negdje u životu otputuju, a to putovanje će pamtiti po lošemu.

Ipak, putnici nam kažu kako su i vozači i vodič bili vrhunski ljubazni, profesionalni i susretljivi, no očito je kiksalo sve drugo. Tako je od slogana pod kojim se reklamiraju”povoljno, sigurno, udobno” ostalo samo “povoljno”, a ni to ukoliko vam je glava u torbi.
Iz svega ovog je očito kako se ne krši samo Zakon o obveznim odnosima već sva sila Zakona i propisa Republike Hrvatske koji se odnose na sigurnost prometa na cestama i prijevoz putnika. A što rade inspekcije to ćemo ustanoviti u narednim danima i tjednima koji su pred nama.  Kokošarenju već jednom i konačno treba reći dosta!

Mato Pavličević

Foto: autobusi.org

Comments

comments